Modalni glagoli u njemačkom
jeziku igraju ključnu ulogu u izražavanju obaveze, sposobnosti, želje ili
dopuštenja. Postoji šest osnovnih modalnih glagola u njemačkom:
können – moći, biti u stanju Ich kann das machen. (Mogu to
uraditi.)
müssen – morati Du musst jetzt gehen. (Moraš
sada ići.)
wollen – željeti Er will ein Eis. (On želi sladoled.)
sollen – trebati (u smislu savjeta ili preporuke)
Sie soll früher schlafen. (Ona bi trebala ranije ići na
spavanje.)
dürfen – smjeti Ihr dürft nicht rauchen. (Ne
smijete pušiti.)
mögen – voljeti (ali često se koristi u kondicionalnom obliku
"möchten" da izrazi želju)
Ich mag Schokolade. (Volim čokoladu.)
Ich möchte ein Kaffee, bitte. (Želio bih kafu, molim.)
Napomena:
U njemačkom jeziku, "Sie"
i "sie"
imaju različite funkcije i značenja, iako izgledaju vrlo slično. Evo detaljnog
objašnjenja:
Sie (s velikim početnim slovom):
Formalno obraćanje, drugo
lice jednine ili množine: Kada se obraćate nekome s poštovanjem ili formalno,
koristite "Sie"
bez obzira na to da li se obraćate jednoj osobi ili više osoba. Na primjer:
Haben Sie Zeit? (Imate li vremena?) - Ovdje se može obraćati
jednoj osobi ili više njih, ali uvijek u formalnom kontekstu.
Glagolske forme koje se
koriste s "Sie"
su uvijek iste kao i za treće lice množine (znači isto kao za "sie"
kada se odnosi na više osoba). Na primjer:
Sie haben (Vi imate) - formalno
obraćanje
sie haben (one imaju) - treće lice
množine
sie (s malim početnim slovom):
Treće lice jednine ženskog
roda: Odnosi se na žensku osobu ili ženski rod uopće. Na primjer:
Wo ist sie? (Gdje je ona?)
Treće lice množine: Odnosi
se na grupu ljudi ili stvari, bez obzira na rod. Na primjer:
Wo sind sie? (Gdje su oni/onaj?)
Bitno je napomenuti da kontekst igra ključnu ulogu u razumijevanju na koga ili na što se odnosi "sie". Također, pravopisna pravila njemačkog jezika nalažu da se sva imenica pišu s velikim početnim slovom, uključujući i formalno "Sie". Ova razlika u kapitalizaciji je ključna za razlikovanje između različitih funkcija ovih riječi u pisanoj formi. U usmenom govoru, kontekst i konjugacija glagola pomažu u razlikovanju značenja.
